U filmovima Abasa Kijarostamija život je bio velika proslava, ali nije tražena u karnevalskoj opijenosti niti grandioznim životnim momentima. Egzistencija njegovih junaka prevedena je na jezik filma koji svoje upečatljive trenutke ne gradi kroz napete zaplete. Kroz radnju često je dekor bio sirotinjski raj. Bili su to skromni, ali likovi dubokih doživljaja, komprimovane emocije čije su namjere, vrline, ćudi prevođene na jezik slike. Tu je jednako važna bila konzerva koja se na vjetru kotrlja praznom ulicom, sa licem koje izražava osjećanja, u Abasovim filmovima bliskost sa likovima ostvarena je kroz trajanje. On je slavio najobičnije, ali i najuzbudljivije, često zaboravljene trenutke ljudskog života!
Vožnje motorom kroz pejzaž koji nije bio puka reprodukcija onog što vidimo nego konvertovani pejzaž koji priča o onome što junaci skrivaju u svojoj utrobi! Kao što stvarno nema utjehe kada neko umre, ima jedan mali životni popust u tom zakonu i on se tiče filmskih reditelja. Onih velikih koji su stvorili snažne slike! Taj popust je u istini da Abasa Kijarostamija možemo pronaći u slikama njegovih filmova. To će ubuduće biti sjene njegovih osjećanja, uzbudljiva slika svijeta koja, eto, ne podliježe prostoti savremenog života. Ta slika je u trenutku kada je Abas završio svaki od svojih filmova krenula u svoj put u vječnost. On im se sada tamo negdje, visoko, pridružio, a nama ostavio neizmjerno bogatstvo svog djela!
Emir Kusturica
Izvor: politika.rs
