Grad teatar počinje danas a obilježiće 30. rođendan sa tri nove predstave: „Jesenju sonatu” režira Jagoš Marković, operu „Dve glave i devojka” Boris Liješević, a delo „Crvena” Danilo Marunović
I ovoga ljeta budvanski trgovi i pjacete biće stecište umjetnika, a kako i ne bi kada „crnogorski đetić”– Grad teatar u Budvi obilježava 30. rođendan. Festival će biti otvoren danas i trajaće do 12. avgusta.
Tim povodom, uprkos finansijskim teškoćama, organizatori su se pobrinuli da za svakog probirljivog gledaoca pronađu nešto zanimljivo.
Kada je u pitanju dramski program, Grad teatar će ove godine raditi dvije koprodukcije i jednu sopstvenu, a nove predstave Bergmanovu „Jesenju sonatu” režiraće Jagoš Marković, operu „Dve glave i devojka” na muziku Isidore Žebeljan postaviće Boris Liješević, dok će djelo „Crvena” autora Džona Logana raditi Danilo Marunović.
Pored njih, kroz reprizni i gostujući program, imaćemo priliku da vidimo pravu plejadu reditelja sa ovih prostora: Olivera Frljića, Kokana Mladenovića, Nikite Milivojevića, Andraša Urbana, Andreja Nosova, Milana Karadžića, Dijega de Breu…
Neće nedostajati ni dobrih glumaca, biće tu Voja Brajović, Mira Karanović, Rade Šerbedžija, Sergej Trifunović, Branko Cvejić, Nataša Ninković, Zoran Cvijanović, Tanja Bošković…
– Kao što se zidine Starog grada ogledaju u moru koje ih okružuje, tako se i Budva kroz Grad teatar ogledala sa mnogim kulturnim i turističkim destinacijama, u svojim čarima i dostignućima. Taj divni spoj drevnoga kamena i savremene kulture, iz godine u godinu, zabavlja, ali i prosvećuje, na hiljade svojih posetilaca. Trideset godina kasnije, etabliran kao jedan od najznačajnijih festivala u regionu, iako ophrvan mnogim problemima, ne samo finansijskim, ovaj festival će sijati punim sjajem. Jer, novca može da ponestane, ali entuzijazma ne smije – poručuje Boris Mišković, urednik dramskog programa Grada teatra. On objašnjava zašto su se ovoga puta odlučili za ovakav izbor naslova, kako premijernih, tako i gostujućih:
– Malo smo iskočili iz prvobitno zamišljenog koncepta. Suočeni s problemima, koje sam samo ovlaš pomenuo, ideja je bila da se čitav program sastavi od predstava koje nemaju više od četiri-pet glumaca, ali koje svojim kvalitetom zadovoljavaju standarde Grada teatra. Htjeli smo, zapravo, da izrazimo određenu vrstu bunta zbog konstantnog smanjenja budžeta kulturnim institucijama, ali i da se prilagodimo sredstvima s kojim raspolažemo. Nismo, međutim, odustali od ideje da ove godine na festivalu imamo Nikitu Milivojevića, koji je toliko dao ovom festivalu, pa smo njegovog sjajnog „Perikla” uvrstili u selekciju, a želja nam je bila i da Boris Liješević, Budvanin, bude deo jubilarnog festivala, pa otud u programu i opera „Dve glave i devojka” koju on režira. Ostalo je, manje-više, sve u duhu ranije utvrđene koncepcije.
Zamišljen kao presjek savremenog stvaralaštva Grad teatar je decenijama unazad bio, reklo bi se, mjera umjetničke vrednosti. Predstave koje su ponikle u njegovoj produkciji odlikovao je visok kvalitet. U prilog tome da pomenemo samo neke predstave iz bogate budvanske istorije: „Kanjoš Macedonović” i „Jegorov put” Vide Ognjenović, „Lažni car Šćepan Mali” i „Troil i Kresida” Dejana Mijača, „Banović Strahinja” i „Karolina Nojber” Nikite Milivojevića, „Bura” Slobodana Unkovskog, „Hamlet” Dušana Jovanovića, „Kaligula” Tomaža Pandura, „Julije Cezar” Kokana Mladenovića …
Koliko se danas odstupilo od osnove zamisli? Koliko je Grad teatar važan za žitelje Budve? Da li je izgubio na intenzitetu?
– Mislim da Grad teatar ni za pedalj nije odstupio od svoje osnovne ideje i da je, kao takav, utkan i u najtananiji damar svakog Budvanina, što svjesno, što nesvjesno. Što se intenziteta tiče, tu stvari stoje malo drugačije, koliko god se mi trudili da tako ne bude, ali smo pred nekim stvarima nemoćni. Uostalom, danas samo nemoral ne gubi na intenzitetu, nismo mi jedini koji tu bitku gube…
Umjesto slavlja, kako pominju pojedini mediji, jubilarnu sezonu Grad teatar dočekuje u krizi koja je u jednom trenutku dovela u pitanje i održavanje ovogodišnjeg festivala. Ovaj „crnogorski momak” u godinama spremnim za ženidbu, međutim, našao se i pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore. Odakle ovakav neslavan obrt ove priče?
– Nije kriza ništa novo na ovim prostorima. Bojim se da se festival iz nje još nije iščupao, još nemamo zatvorenu finansijsku konstrukciju, a festival je na pragu. Nadam se, ipak, da će sve biti u redu. Ovaj je momak, kako rekoste, odavno spreman za ženidbu, dugo već traži partnera, udvara se najznačajnijim kućama, ali njihovu naklonost još nije dobio! Ne žene se samo lijepi, nego i uporni, pa će i on, valjda naći srodnu dušu. A što se tiče tužilaštva, sve što vam mogu reći jeste da ne znam šta istražuju, ali znam da to ne remeti naš rad na predstojećem festivalu – zaključuje Mišković.
Izvor: Borka Golubović-Trebješanin, politika.rs
