Na putu ka crnogorskom primorju su nestvarno lijepe destinacije. U bajkovitom Nacionalnom parku Durmitor imaćete utisak kao da je vrijeme stalo. Ovdje je kolijevka najkraće i najbrže rijeke Ljutice (135 m) i najdubljeg evropskog kanjona Tara
Nije Crna Gora samo more. Nestvarno lijepa, druga strana Crne Gore, potpuno drugačija od ležanja na plaži i cupkanja uz folk hitove koji odzvanjaju primorjem, čeka da bude otkrivena. Na toj strani, čarobni pejzaži, rijeke i planine mame, opijaju, pa „oživljavaju“ ljepotom i mirisima. Zovu da ih otkrijete i shvatite zašto se „đetići“ ponose činjenicom da se kod njih može prije podne kupati na lijepom plavom Jadranu, a popodne uživati u pješačenju planinama, na čijim vrhovima se snijeg ne topi.
I zato, kada krenete u Budvu, Herceg Novi ili Kotor, birajte zaobilazni put, koji vodi u nacionalne parkove. Put će vas natjerati da zastanete, oslušnete, dodirnete i upijete gotovo nedirnutu ljepotu, svim čulima. Jedan pravac vodi u nacionalni park Durmitor, gdje u predsezoni krstare tursti iz Njemačke, Francuske i Austrije jer ne vole ljetnju gužvu. U jeku sezone, mnogo je posjetilaca, a iz Srbije najviše dolaze Novosađani, željni brdovitog okruženja sa 48 vrhova i viših od 2000 m nadmorske visine. Uživaju Lale, kao i drugi u šetnji Žabljakom i u prizoru na 18 ledničkih jezera, nazvanih „gorske oči“. Najveće je Crno, sastoji se od dva koja se tokom ljeta razdvajaju, iz jednog voda otiče u Taru, iz drugog u Pivu. Planinski vodič Duško Rakitić priča da je voda uvijek hladna, pa čak i ljeti retko pređe 15 stepeni. Jezero okruženo borovima ima i svog čuvara – vrh Međed.
– Ispod vrha je podzemno jezero koje zimi zaledi, a u proleće se gromki prasak leda čuje sve do Žabljaka. Narod kaže je stiglo proleće kad „puknu čeline“ – priča Rakitić.
Kada vas šetnja ili vožnja biciklom zagrije, vrijeme je za jaču dozu adrenalina – rafting Tarom. Plovidba drvenim splavovima i spuštanje gumenim čamcima kroz bukove, odvešće vas i do Ljutice, koja je sa 135 metara najkraća rijeka u Evropi. Kažu, i najbrža. Niko nije pokušao da se spusti niz Ljuticu. Da jeste, bio bi mu to poslednji spust, viču skiperi u pokušaju da nadjačaju huk „ljute rijeke“. Kanjon Tare, sa vodopadima, plitkim uvalama i liticama, krije mnoge tajne, otkriva Luka Bulatović, turistički radnik.
-Svi znamo da u Postojinskoj jami ima čovječjih ribica, ali malo ko zna da one žive i u kanjone Tare! U jednom jezeru, ispod svakog kamena možete naći ovu vrstu, koja obitava samo u najčistijim vodama – ponosno priča Bulatović.
Ako vam srce i dalje mirno kuca, sigurno će se ubrzati smognete li hrabrosti da probate let „zip lajnom“ na Đurđevića Tari. Viseći na sajli, za koju ste pričvršćeni sigurnosnim kaiševima, letite brzinom od 50 km na čas, a ispod vas se pruža ambis dubok 170 m! Let traje manje od minut, ali djeluje kao vječnost.
Za smirivanje pulsa, krenite južnije, u samo srce Crne Gore, gdje se nedaleko od Kolašina, između Tare i Lima, u središnjem dijelu Bjelasice smjestila Biogradska gora. Jedna od tri preostale prašume u Evropi zaštićena je još 1878. godine, samo šest godina nakon proglašenja Jeloustona prvim nacionalnim parkom u svijetu. Zovu je „pluća Crne Gore“, za šta je najzaslužniji kralj Nikola jer je zabranio sječu drveća. Nagledala se ova šuma svačega, pošto je prosječna starost drveća četiri vijeka. Vidjela je Sofiju Loren i Tita, štitila od sunčevih zraka slavne i anonimne posjetioce, zadivljene zelenilom i zagledane u vrhove stabala visokih i do 60 metara. Okružuje istoimeno jezero, koje u smaragdnim dubinama čuva tužnu priču. Na tom mjestu se, pripovijeda legenda, davno nalazila zajednička njiva dva brata.
Ali, kako to obično biva, u svađi zbog podjele žita mlađi ubi starijeg, a majka, skrhana bolom, prokle sina. Od siline njene kletve, prolomi se zemlja na mjestu gdje je bila njiva i nastade jezero. Mada je u parku markirano šest staza, najpoznatija je ona koja ide baš oko jezera, kroz bukovo-jelovu šumu. Biciklisti imaju dvije obilježene staze, a katuni i pašnjaci Biogradske gore mogu se obići i džipovima, dok su za vožnju po jezeru posjetiocima na raspolaganju drveni čamci.
Kada vidite te ljepote, nastavite put ka moru. Za aktivan odmor na primorju zaslužan je Ulcinj, gdje se ljeti sve šareni od kajt surfera, koji koriste zmaja kao jedro i uz pomoć vjetra balansiraju na dasci. Zbog velike pješčane plaže, dubokog plićaka i maestrala koji često duva, ovo mjesto je kao stvoreno za taj ekstremni sport, koji je poslednjih godina popularan i kod nas.
Izvor: Marija Dedić, www.novosti.rs
