Osnivačica i direktorica Baletske škole ,,Princeza Ksenija” Vanja Pantović današnja je gošća rubrike MNE magazina ,,U ogledalu”. Ona je sa svojih 200 balerina pripremila za večeras pravi umjetnički užitak u Podgorici. ,,Gala koncert povodom 10 godina nezavisnosti“ na programu je u 20 sati, a prethodiće mu u 19 sati svečana parada predvođena orkestrom Vojske Crne Gore od CNP-a kroz uže jezgro grada.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na sviranje skala, svakog jutra iz početka, u ledenoj učionici Muzičke škole u Bijelom Polju zimi. Učionica je imala dva klavira i ogromne ormare prepune instrumenata, koji su se čuvali za specijalne priredbe. Ljeta iz djetinjstva, Sutomore, plaža kod Korala, kriške lubenice, velika porodica.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prva plata u vrijeme velike Jugoslavije. Velika plata. Kupila sam poklone za čitavu porordicu. Tati odijelo, tetkama parfeme, bratu cipele od brušene kože.
Na čemu insistirate u poslu?
– Insistiram na efikasnosti. Dobra strategija, koja se implementira u skladu sa dogovorenim rokovima. Insistiram i na dobroj atmosferi čitavog tima. Pojačavam muziku. Podstičem transparentnost svake namjere svih učesnika. Dakle, otvorenost, koja nužno usaglašava zajednički rad do finalnog rezultata, na koji svi, onda budemo ponosni.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Što se knjiga tiče, lista je preduga. Prvo što mi prolazi kroz glavu – serija briljantnih naslova autora Irvina Jaloma, ,,Liječenje Shopenhauerom”, ,,Problem Spinoza” i posljednji ,,Ležanje na kauču”. Dobra literatura za ovo vrijeme.
Film ,,Sunčanica” Nikite Mihalkova.
Koje jelo najviše volite?
– Raštan forever.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Poštovanje. Usaglašavanje međusobnih različitosti i put ka zajedničkoj teritoriji na kojoj onda ljubav cvjeta i raste. A prije svega, nježnost. Toplina, kojom prilazite drugom ljudskom biću u namjeri da ga zagrlite i nikada ne pustite.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Riharda Vagnera, najsnažnijeg duha XIX vijeka. Zbog zadivljujuće predanosti regeneraciji ljudske duše, zbog njegove neraskidive povezanosti sa idejom da samo umjetnost može voditi čovječanstvo ka sigurnom progresu. Zbog snage duha, kojem se i danas na Bajrojtskim svečanostima poklanja čitava Evropa.
Putovanje koje pamtite?
– Transsibirska pruga Moskva-Irkučk- Vladivostok, danima u vozu sa ,,Karamazovima” i spektakularnim sibirskim pejzažima. ,,Labudovo jezero” u novom teatru Vladivostoka direktno iz voza. I jednočasovni let do Tokija, i tamo sva čudesa drevne civilizacije.
Pjesma Vašeg života je?
– ,,Obriši suze draga”, obriši suze jer čitav je život pred nama, neću dozvoliti, mila, da još jedanput postaneš tužna i sama…
Izvor: Bojana Radonjić, mnemagazin.me, Foto: Privatna arhiva
