– Bata je igrao nepokolebljivog i jakog čovjeka sa Balkana – kaže za “Novosti” Dušan Kovačević. – Čovjeka koji je, u većini teških situacija, da li ratnih ili mirnodopskih, optimista i veliki borac. Takav je bio i privatno. On je istorija kinematografije ovog prostora
Velimir Bata Živojinović biće sahranjen u četvrtak u 13 sati, u Aleji velikana na Novom groblju, i počivaće pored svog “mlađeg brata”, nedavno preminulog glumca Dragana Nikolića. Tako je sudbina ponovo spojila dva velika umjetnika i prijatelja. Bata je teško podnio Gagin odlazak i tada izjavio: „Beograd nikada više neće biti isti bez tebe, počivaj u miru, moj mali brate, moj mali prinče.“
Grobno mjesto za legendarnog Batu već je pripremljeno, a radnici zaduženi za održavanje groblja, u utorak su sređivali Aleju velikana. Cjelokupni prostor oko grobnica je pokošen, lišće i ostaci grana su pokupljeni, dok će u pojedinim djelovima biti zasađeno novo cvijeće.
Glumac čija je legenda bila veća od filma, pored gotovo 350 briljantnih filmskih uloga koje je odigrao, ostavio je za sobom i mit o svojoj ličnosti.
Šta je sve u Bati bilo tako veliko, posebno, šta je bilo najveće – njegov dar, duhovitost, šarm, snaga, ili dobrota prema ljudima koju je suštinski posjedovao.
– Bata je igrao, ako bi moglo da se kaže šta je “zajednički imenitelj” njegovih uloga, nepokolebljivog i jakog čovjeka sa Balkana – kaže za “Novosti” Dušan Kovačević. – Čovjeka koji je, u većini teških situacija, da li ratnih ili mirnodopskih, optimista i veliki borac. Takav je bio i privatno. Danas, kada se pomene Bata Živojinović, to je apsolutno kao da kažete jugoslovenski ili srpski film. On je istorija kinematografije ovog prostora. Ne znam neki veći film i neku veću produkciju u kojoj Bata nije igrao dok je bio u punoj snazi.
Bata i Duško svojevremeno su se privatno družili i u Koraćici.
– Mislim da je Bata u životu imao tri velike ljubavi – jedna je bila njegova porodica, druga Koraćica gdje je rođen, gdje je provodio najviše vremena i gdje mu je bilo najljepše. Treća ljubav bio je film. A film je za njega bila cijela bivša Jugoslavija. Nema planine ni rijeke gdje Bata nije ili poginuo, ili ubio nekoga. To nije nikakva metafora, to je istina. I on sam se često šalio na svoj račun, pričajući o tome da ne zna koliko je puta poginuo, i da nema broja neprijatelja koje je likvidirao tokom filmskih akcija. Meni je lično, upravo zbog našeg druženja i poznanstva, najviše žao što se Bata toliko mučio u bolesti, i što je posljednje godine proveo u velikim bolovima. I samo je on, sa svojom velikom snagom, mogao da izdrži sve te patnje.
Kovačević se prisjeća i snimanja “Balkanskog špijuna”, u kome je igrao Batin imenjak po nadimku, Bata Stojković.
– Zamolili smo Batu Živojinovića da nam bude gost, da odigra jednu malu ulogu, kao prijateljsku pomoć. I prihvatio je, kao pravi prijatelj. Mislim da je njegovim odlaskom otišao i jedan veliki dio istorije jugoslovenskog i srpskog filma. Stalno ponavljam jugoslovenskog, zato što je ostavio neizbrisiv trag u kinematografijama zemalja koje su stvorene poslije raspada bivše Jugoslavije. Jedan od najljepših filmova koje privatno svrstavam među deset najbolje ikada snimljenih na ovom prostoru je “Breza” hrvatskog reditelja Anta Babaje. Bata je imao dvadeset pet -šest godina kad je igrao glavnu ulogu u tom filmu. Da ne govorim o bosanskoj kinematografiji. Radio je sa svim velikim rediteljima, i svi su ga rado pozivali, zato što je bio jedan od onih ljudi za koje se kaže – kad je teško, zovi Batu – ističe Kovačević.
Reditelj danas već antologijskog filma “Balkan ekspres”, Branko Baletić, sarađivao je sa Batom i u vrijeme dok je bio direktor “Avala filma”, a družili su se i privatno.
– Moje sjećanje na Batu je pod “visokim naponom”. Kad neki veliki glumac umre, obično kažu da je otišao u legendu. A Bata je postao legenda od prvog filma koji je snimio, od “Pesme s Kumbare” Radoša Novakovića. On nije bio samo saradnik, bio je na neki način intimus svih nas koji smo imali sreću da ga poznajemo. Tepali smo mu “Bata Životinja” diveći se, zapravo, njegovoj fascinantnoj energiji i šarmu – kaže Baletić.
Kao primjer koliko je Bata bio ozbiljan u profesiji, Baletić navodi snimanje filma “Sok od šljiva”, u kome je sa Predragom Mikijem Manojlovićem igrao glavnu ulogu.
– Snimanje je bilo zakazano u sedam ujutru, pola ekipe bilo je budno pola sata ranije, i lupalo je na vrata ostalima da se probude. Prolazeći hodnikom vidio sam Batu koji je već bio u kostimu, našminkan, kako šeta držeći tekst u ruci i ponavljajući svoje replike. Bata je prvi ustao i spremio se za snimanje.
U tom filmu postoji scena u kojoj Bata sa Cvijetom Mesić pada sa mosta u rijeku.
– Bata je vidio mnogo bolji ugao od mene za taj pad, uhvatio je Cvijetu i skočio. Ali, ispod vode je bila neka stijena, i povrijedio je koljeno. Izlazeći iz vode samo je pitao „je l` treba još jedan dubl?“ – sjeća se Baletić.
– Bata je bio poznat po tome, mada ga je slava štitila, što nije bio sujetan, iako se kod većine glumaca ipak pojavi vrsta sujete, pa onda u kadru sami sebi “dižu spomenik”. Bata je, međutim, uvijek nesebično “bacao lopte” saigračima, pogotovu mlađim kolegama, što je dar i karakteristika sjajnog čovjeka i velikog glumca – kaže Baletić.
Velika Lula
Priča o Bati, kako ističe Baletić, ima još jedan važan segment.
– Sve to što je Bata postigao, ne bi uspio bez svoje supruge Lule. Ona je Bati bila “dodatni motor” – ukazivala mu gdje griješi, gdje je dobar, šta bi trebalo da uradi… Lula je bila i njegov najbolji kritičar, i najveći prijatelj. Velika Lula je pomogla Bati da postane veliki Bata, i da preraste u legendu.
Nebeski orkestar “Balkan ekspres”
Batin odlazak, kako ističe Baletić, za njega ima poseban sentiment.
– Nedavno je umro veliki glumac Dragan Nikolić. Prije njega, otišli su velikani Olivera Marković, Bora Todorović. Mnogo prije njih pjevač Toma Zdravković. Oni su sa Batom bili članovi orkestra “Balkan ekspres”. Svi oni su sada na nebu, i vjerujem da su i tamo sjajan “orkestar”. A ja sam ostao “dirigent” bez orkestra.
Miljku neće dopustiti da dođe na sahranu?
Onog trenutka kada bi Miljko Živojinović kročio u Srbiju bio bi uhapšen i sproveden u pritvor, jer je za njim raspisana Interpolova potjernica. Kako smo saznali od naših sagovornika, ne postoji zakonska mogućnost da on prisustvuje sahrani oca. Teorijski, šansu da oda posljednju počast ocu moglo bi da mu eventualno omogući Ministarstvo pravde, odnosno sud koji je za njim i raspisao potjernicu, i to tako što bi je stavio van snage. Takav potez nadležnih državnih organa gotovo je nemoguć, zbog veoma kratkog roka.
Izvor: R. Radosavljević, novosti.rs
