Jedan od najvećih pjevača svih vremena, začetnik soul muzike i legenda džeza, bluza i gospela. ,,Snovi, ako su dobri, uvijek su malo i ludi”, Rej Čarls
Slijep i genijalan. Svjetski poznat muzičar, humanista i borac protiv rasne diskriminacije – Rej Čarls. Njegova karijera trajala je 58 godina, za koje vrijeme je objavio 100 ploča i ostavio neizbrisiv trag u muzici, uprkos tome što se na početku svoje karijere susretao sa osudama da njegova muzika predstavlja svetogrđe i da loše utiče na mlade. Dobitnik je 12 Gremi nagrada i jedan od prvih koji je ušao u Rokenrol hol slavnih. ,,Georgia on My Mind”, ,,Hit the Road Jack”, ,,Born to Loose” su samo od nekih svevremenih hitova koji su ga učinili popularnim – i među bijelcima.
Za vrijeme jedne od turneja po jugu, u gradu Ogasti u Džordžiji organizator nastupa Reja Čarlsa tražio je da publika strogo bude podijeljena na crnce i bijelce, što je Rej kategorično odbio. Rezultat tužbe koju je organizator – jedan od mnogobrojnih rasista tada, podnio protiv Reja Čarlsa bila je zvanična zabrana održavanja koncerata na teritoriji Džordžije, što je ispravljeno tek 25 godina kasnije kada je njegova pjesma ,,Georgija on My Mind” 1979. godine proglašena za zvaničnu himnu države Džordžija.
,,Godina koju pamtim kao najbolju možda je bila ona kada je moja verzija pjesme postala zvanična himna Džordžije. To je bila velika stvar za mene. Dirnulo me je. Zemlja koja rađa ovakve iznenada proglasi moju verziju pjesme za himnu. To je dirljivo… U zemlji koja nema razumijevanje za raznobojne…”, govorio je Rej Čarls.
Zbog neadekvatnog liječenja glaukoma koji mu je dijagnostifikovan u četvrtoj godini, u sedmoj je ostao bez vida, što je bio veći problem od siromaštva sa kojim se porodica borila.
,,Sviranje po sluhu i učenje nota na Braju pomogli su da razvijem pamćenje u tolikoj mjeri da sam u stanju da sjednem i napišem cijeli aranžman iz glave, a da ne dotaknem tipke. I da zvuči potpuno isto kao u mojoj glavi”, govorio je Rej.
Zahvaljujući majci završio je školu za slijepe i gluve, gdje je zavolio muziku i odakle je poslije majčine smrti otišao i počeo da zarađuje tako što je nastupao po klubovima, a onda je u 18. godini snimio i prvu ploču.
,,Ja sam rođen sa svojom muzikom, ona je jedan od mojih vitalnih dijelova, slično kao i moja krv, moja nasušna potreba poput hrane i vode. Ne možete me posmatrati odvojeno od nje. Možete nas razdvojiti samo hirurškim putem”, objašnjavao je Rej Čarls.
Bio je hapšen, odlazio na liječenje u kliniku protiv zavisnosti od droge, eksperimentisao je sa muzikom, nastupao sa brojnim muzičarima, među kojima su Vilijam Nelson, Čaka Kan i Erik Klepton, pojavio se u nekoliko filmova i zadobio svjetsku slavu zahvaljujući svojoj posebnosti i genijalnosti, ali je, kako su njemu bliski ljudi govorili, bio najsrećniji za klavirom dok se prepoznatljivo njihao i udarao ritam nogama.
Na pitanje da li misli da su njegove pjesme suviše tužne, Rej je odgovorio:
,,Ne znam zaista, posebno poslednjih godina pjevam i sviram ono što osjećam i kako se osjećam, a pritom mi je lijepo”.
Njegov studio proglašen je za istorijsko mjesto Los Anđelesa, kada je dovezen u kolicima i teško bolestan rekao: ,,Nešto sam slab, ali oporaviću se”. Umro je 10. juna u 74. godini, kao otac 12 djece, 20 unuka, 5 praunuka i kao neponovljivi muzički genije.
Bojana Obradović
