Manifestacija Dani Vitomira Vita Nikolića završena poetskom večeri „U trag zaboravu“, održanoj u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Brezoviku. ”Vito je ovjekovječio bolnicu u Brezoviku nazivajući je svojim čarobnim brijegom, lječilištem, zabavištem, odmorištem, ali i čuvenim zatvorom Jusovača“, rekao je publicista i novinar Maksim Vujačić
Manifestaciju su organizovali NVO Cehra – Alijansa za kulturu, ekologiju i ljudska prava i Fondacija Stanislav Ćano Koprivica.
Riječ je o manifestaciji inspirisanoj životom i radom znamenitog nikšićkog i crnogorskog pjesnika, novinara i boema Vita Nikolića, koja je 27. aprila, na datum njegovog rođenja, ozvaničena u sali Nikšićkog pozorišta svečanošću i projekcijom dugometražnog dokumentarnog filma „U trag zaboravu“, autorke Maje Janjušević.
Razlog za oživljavanje sjećanja i kazivanje stihova u Brezoviku objašnjavaju riječi glavnog i odgovornog urednika programa, publiciste i novinara Maksima Vujačića da je Vito u toj bolnici ”proveo možda svoje najbolje godine života i napisao najljepše pjesme liječeći se, ali i često da bi prezimio”.
”Vito je ovjekovječio bolnicu u Brezoviku nazivajući je svojim čarobnim brijegom, lječilištem, zabavištem, odmorištem, ali i čuvenim zatvorom Jusovača. Bolnica je tih godina imala svoj bilten u kome su bolesnici i ljekari objavljivali radove da bi razbili monotoniju, s obzirom da se od tuberkoloze u sanatorijumu ostajalo najmanje po godinu”, rekao je Vujačić tokom manifestacije.
Prema njegovim riječima, Vito je 1957.godine svoj novinarski angažman počeo upravo u biltenu Brezovika.
”Vito je u Brezoviku upoznao sasvim slučajno poeziju Sergeja Jesenjina, da bi postao, kako smatram, jedan od najboljih prevodilaca njegovih stihova”, kazao je Vujačić.
On je ispričao i da su Vita „u nekim književnim budžacima“ znali optuživati da mu stihovi liče na Jesenjinove, ali i da im je pjesnik znao uzvratiti na svoj način – ”bolje da liče na Jesenjina, nego ni šta, kao vaši”.
Vujačić je saopštio da je Vito imao namjeru da objavi knjigu prepjeva Jesenjinove poezije, ali je pogubio dosta napisanog, pa mu se želja nije ostvarila.
Sjećanje na druženje sa Vitom i dane provedene u Brezoviku oživio je akademik Mladen Lompar koji je ispričao da su se skoro svakog jutra u četiri sata budili da bi slušali pjesmu – molitvu časnih sestara.
”Brezovik je bio pun zelenila, a stalno su padale neke kiše, a te kapi bile su nam kao neka zagonetna muzika”, kazao je Lompar.
I pjesnik Dušan Govedarica ima svoja sjećanja o velikom pjesniku i boemu, a i on je mirisao ”brezovački vazduh”, liječeći se kasnijih godina od Vita u toj bolnici.
Član Savjeta manifestacije Miro Nikolić kazivao je fragmente iz knjige Maksima Vujačića ”Vito – zatočenik žute gošće”, dok je direktorica Specijalne bolnice u Brezoviku Gordana Reljić istakla da im je čast što su i u toj zdravstvenoj ustanovi oživljenja sjećanja na Vita.
Tokom trajanja manifestacije organizovani su i razgovori o boemskom i poetskom drugovanju Vita i tragično preminulog legendarnog profesora Branka Banja Šaranovića, kao i promovisan zbornik „U tragu zaboravu“, koji je priredio Maksim Vujačić, a u kome je zaokruženo kompletno viđenje Vitovog života i djela.
Održano je i poetsko – muzičko veče sa simboličnim naslovom „Nedjelja u gradu N“, po naslovu jedne od Vitovih pjesama posvećenih Nikšiću, potom književno veče u Pivari Trebjesa, gdje je Vito radio kraći period i bio prvi urednik razglasne stanice, koju je on nazvao radio Trebjesa.
U okviru programa uručene su i nagrade autorima najboljih literarnih radova na konkursu za učenike osnovnih i srednjih škola na teme Pismo mojoj učiteljici i Mojim vršnjacima, a sjećanje na Vita oživjelo je i Udruženje paraplegičara kroz izložbu svojih rukotvorina urađenih u okviru radionice Bajun tajni.
Cilj manifestacije je da se Vitovo poetsko djelo na pravi način valorizuje i nađe dostojno mjesto u istoriji crnogorske književnosti i antologijama.
Izvor: MINA, cdm.me
