,,Samo jedno pozorište nije nam potrebno – to je pozorište političkih igara, političko pozorište mišolovki, pozorište političara, pozorište politike“, poručio je Anatolij Vasiljev u poruci za Svjetski dan pozorišta
Prvi put u Helsinkiju, a zatim u Beču na devetom ITI kongresu, juna 1961. godine, tadašnji predsjednik Arvi Kivimaa iz Finske, predložio je da se proslavlja Svjetski dan pozorišta.
Njegov prijedlog je prihvaćen sa oduševljenjem i od tada se svakog 27. marta (dan otvaranja Teatra nacija 1962. u Parizu) na različite načine obilježava Svjetski dan pozorišta.
Na taj dan pozorišta u svijetu, nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i čitava međunarodna pozorišna zajednica organizuje razne pozorišne manifestacije, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv ITI, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.
Poruka se prevodi na više od 20 jezika, čita pred desetinama hiljada gledalaca u pozorištima, štampa i emituje u stotinama novina, časopisa, radio i TV stanica na svim kontinentima.
Prvu poruku za Svjetski dan pozorišta napisao je Žan Kokto 1962, a ove godine poruku je napisao pozorišni reditelj, profesor i osnivač Moskovske škole dramskih umjetnosti Anatolij Vasiljev iz Rusije.
U svojoj poruci Vasiljev postavlja pitanje zašto nam je potrebno pozorište u godinama kada je „scena toliko beznačajna u poređenju sa trgovima gradova i državama gdje se odigravaju prave tragedije stvarnog života“, ali i primijetio da je posljednjih pedeset ili sedamdeset godina pozorište naročito potrebno, zbog toga što od svih drugih umjetnosti samo pozorište ide iz usta u usta, od oka do oka, iz ruku u ruke i od tijela ka tijelu.
„Njemu ne treba posrednik između čovjeka i čovjeka. Svijetla strana svijeta nije jug, ni sjever, nije istok, ni zapad, pozorište je svjetlo samo po sebi, svijetli na sve četiri strane, odmah prepoznatljivo svakom neprijateljskom ili prijateljskom čovjeku“, ocijenio je Vasiljev.
On poziva ljude da idu u pozorište: „Dođavola sa gadžetima i kompjuterima, idite u pozorište, zauzimajte redove u parteru i na balkonima, slušajte riječi i gledajte u žive slike. Pozorište je pred vama, nemojte ga zanemariti i ne propuštajte ga u svojim užurbanim životima“.
Vasiljev naglašava da je pozorište potrebno svima.
„Samo jedno pozorište nije nam potrebno – to je pozorište političkih igara, političko pozorište mišolovki, pozorište političara, pozorište politike. Pozorište dnevnog terora – pojedinačnog i kolektivnog, pozorište leševa i pozorište krvi na trgovima i ulicama u glavnim gradovima i u unutrašnjosti, između religija i etničkih grupa“, napisao je Vasiljev u poruci za Svjetski dan pozorišta.
Izvor: cdm.me
