Svečasnom ocu, učitelju svetog jevanđelja, a nama u gospoduduhovnom nastavniku smjerna Jelena.
Da zna tvoja svetinja, otkako udostojih se s bogom poznati te poradovah se veseljem duhovnim.
No zamalo i kratko bi nam viđenje, da bi ko rekao u zrcalu obraz ugledasmo, ili u neki sanak tanak da sam bila snesena.
No ipak ono što tada slušasmo od tvojega prepodobija riječi duhovne i ono što uzmogosmo postignuti, i otsred moje duše njubazno i svesrdno, a šta više i najvjernije primismo.
I tim božanstvenim riječima, koje slušasmo u tadašnje vrijeme, krmanjenje duhovno imasmo i do danas.
I slušah tvoje duše bogoljubnu narav, i netjeleno anđeosko prebivanje. I ono odnas konačno udaljenje.
I veoma tvoje vijeti zaželjeh prepodobije. I vojih medotočnih nasladiti se riječi. Ne malu od tvojega viđenja meni priploditi korist.
No zbog daljnjeg nam rastojanja, i more i gaj, ovog radi uzorka nemoguće nam je vidjeti svetinju ti.
Jer željenje bogatstva i sujetna slava, a ujendo i slasti, ne ostvljaju nas, koji su na talasima u moru ovog sujetnog života, uzniknuti k svjetlosti čistog i netjelesnog prebivanja.
Jer se pomračiše duševne oči mukom i metežeom koji je u svijetu. I ovo sad kao od sna nekojeg dubokog probudiše se, ushtjeh tvoju svetost vidjeti.
A poslanije tvojega rukopisanija primismo i veljeljepno i ljubazno od sve moje duše izljubismo cjelivajući, kao lako shvatljivo.
I često ovo pročitavamo. I veoma se utješih i nasladih srce moje, a ujedno i dušu. I tako smatramo kao neko skrovište carsko, veoma prebogato, i u njemu skupocjenosti, više od tisuće tisuće zlata i srebra.
I opet se moli tvojemu prepodobiju, olakšanje neko utješno k nama poslati, i pečali prohladiti žeđ.
Jer zna tvoje prepodobije, kolike bure i meteži i oblaci obiknuše uzburkavati srca. A k ovim pominjem tvojemu trudoljublju, kako bi u nas prepirka o ovome. Kako neki hvale milsotinju k potrebitim, milost više od drugih dobrodjetelja svih.
A drugi istiniti monaški život i čin blaženim nazivaju većma. I opet drugi govore, kako sveti veliki vasilije pohvaljuje opšte žiće i imati smnogima prebivanje.
A ovi povlačenje u samoću i ćutenje smatraju bogougodnim životom, i samome o sebi paziti.
I molim prosudite najbrižljivije i uzbunu prepirke od nas odagnati i ka svetlosti razuma poučiti.
I još molimo tvoje blagonaravije i trudoljubivo srce, i k bogu i nama nelicemjernu ljubav, prosveti se mišlju, i drugo koliko zna tvoja svetost, našu ljenost probuditi i grubost promeniti.
E, časni oče, udvostruči talente. I znamo da si obikao činiti smjernim sebe u svemu.
I izgovorom smjernosti da ne zatvoriš jezik, koji mnogo poučava i dobro. A njegovi plodovi mnozi i poroda pravde.
I ne liši nas onog što želimo, a sebe dbre nagrade oštetiti. Ne podražavaj Vladiku, Hrista tvojega, kojega učenik jesi i podržatelj mučenja njegovog i moli se njemu, da i mi kao učesnici obretemo se u dan onaj u koji dođe Hristos sa slavom i silom mnogom, molitvama vašim, amin.
E, tajniče božji, poslušaj me u svemu više rečenom.
Ne zapovijedam, no molim se trudoljubno i priklanjam lice do zemlje.
I dvostruko zdravstvuj u gospodu.
I ne prezri naše moljenje.
Milica Kralj
Sjutra: Sej pisa… Ako bi mi se smert prilučila (testament)
