Dođu dani kada te svi razočaraju. Ako imaš snove, ako vrijediš više od puke pripadnosti masi,većoj ili manjoj?! Ti dani trajaće i poješće tvoje mjesece i godine kao crna rupa zvijezde i galaksije. Vrtlog i tama su u tom trenu jedini osjećaj koji si sposoban opisati. Tu si zbog vjere u ljude i grišćeš sebe do iznemoglosti. Tu si zbog vjere u svoj osjećaj da je „čovjek čovjeku-čovjek, a ne vuk“!
A mogao si drugačije?! Osjećaj izigranosti tvoje čiste ljubavi, osjećaj da si bio čovjek među hijenama, teško ćeš gutati. Ti zalogaji biće ti hrana za goli život . U toj tami i u tim centrifugama sam si i nemaš kuda dublje u mrak. Svići ćeš na tamu! Navići se na samoću! Inatno jačati zbog urođenog nagona i suštine tvog života zbog kog i postojiš – da pravda ne klone! Ne izdahne na tvojim rukama i da ne budeš ti njen pogrebnik! Pa drugi ko god hoće! Koprcaćeš se kao davljenik u srcu okeana! Bez nade za još jednim spasonosnim dodirom kopna. I plivaćeš! Sve do otoka kog nema na mapama. Kog nema u kartama niti jedne zemlje. Jer ga do tada nikada nije ni bilo. Tektonski poremećaji su ga izbacili iz dubina, da spasu istinu i pravdu. Tako će Kosmos poslati svjetlost u tvoju tamu! Da je sprži i progna na drugu stranu Mjeseca. Zbog vjere i volje koje žive u tebi. Zbog istrajnosti što nijesi slabošću niti srebroljublju dozvolio da nadgornjaju. Tom silom prizvaćeš sile svemira i hodaće sa tobom. U tvojoj samoći pronaći ćeš mir i stvoriti ravnotežu. U tom miru razočaranjima nema mjesta, nema im života. Bićeš nedodirljiv i jak. Bićeš opet čovjek za kojim tragaš i kog si izgubio u tom hodu i druženju sa masom. Onom istom koja kliče gospodaru i potom ga giljotinira kad iznemoća. Bićeš onamo gdje oni nikada ne mogu stići. U predvorju svih tajni, svih saznanja i priča o istini, životu i smrti. Oni poznaju samo život jer smrt nikada nijesu sreli. I ako jesu ona je bila jača od mesa kom su se klanjali i za koje su živjeli i gazili sve svoje: rodbinu, ljubavi,kumove, drugove,kolege,zemljake,prijatelje i tek potom neprijatelje. Ti si je sretao u svojim samovanjima, u svojim traganjima, na drumovima koji su te vodili u nepoznato. Zagrljen sa njom, ali i sa životom. Jer tamnice i tame u koje su te bacali, učinile su da patiš ali i da jačaš! Do granice koja je namijenjena čovjeku, a možda i zeru preko. Iz tih tama si došao nazad ! Ne da slušaš iste priče novih ljudi! Ne da se pokloniš sili i moći! Već da braniš pravdu, da nadgornjaš vojsku silnih i služiš malim ljudima. Onima koji gledaju put neba i mole za kišu zbog usjeva. Onima koji nemaju palate ali imaju veće bogatstvo –imaju dušu! Njima ćeš služiti.
Dođu dani kada te svi razočaraju, ali nikada ne kloni! Vjeruj jako,snažno i idi naprijed ! Tako će sigurno doći dan u kom ćeš ti razočarati njih. Vaskrsom nad smrću, nad porazom i planiranim pirom nad tvojom glavom. To će biti dan tvoje pobjede i početak tvog novog života.
