Pop Maca i devet pljevaljskih žena (17) – Nevenka Obradović

 

Ko je, kako i zašto u Pljevljima u proljeće 1944. godine pobio devet nevinih žena i počinio niz drugih zločina i ko danas to pokušava gurnuti u zaborav proglašavajući zločince nevinim žrtvama?

Branko Obradović na čelu parade u Pljevljima 1943. godine

U već pominjanoj knjizi „Prilog u krvi“, zborniku posvećenom pljevaljskom kraju u Narodnooislobodilačkoj borbi, piše da je i Nevenka B. Obradović, rođena 1915. godine, „strijeljana od četnika u Pljevljima juna 1944.“ Više starijih Pljevljaka mi je, međutim, skrenulo pažnju da to nije tačan podatak, da Nevenku Obradović nijesu strijeljali četnici, ali se, po svemu sudeći, jesu postarali da ona dospije na gubilište, odnosno pred njemački streljački stroj:

– U svim slučajevima gdje iz nekih razloga nijesu mogli ili nijesu smjeli to sami da urade – kazuje Radomir Matović – četnici su to prepuštali Njemcima tako što bi im dostavljali spiskove, odnosno ukazivali ko je za odstrel. Radili su to obično ako su u pitanju bili muslimani ili ako je postojala opasnost i strah od osvete ako su bile u pitanju neke jače pravoslavne porodice, odnosno neki drugi razlozi i obziri da se oni ne mogu direktno pojaviti kao dželati. Naravno, žrtve su prethodno za račun Gestapoa saslušavali četnici, uglavnom Filip Vojinović i Momčilo Petrović, a pored toga što su na taj način prikrivali svoju stvarnu ulogu, oni su od Njemaca kao nagradu dobijali provijant…

Jedna od tih na koju, očigledno, nijesu smjeli direktno udariti i na njoj oni lično iskaliti bijes bila je i Nevenka Boškova Obradović, sestra Miodraga – Mima Obradovića, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata sve vrijeme bio komandant žandarmerije za srez pljevaljski.

Ona je, međutim, bila i sestra Branka Obradovića, predratnog artiljerijskog kapetana prve klase, jednog od čelnih organizatora ustanka u Dalmaciji, koji je tokom Narodnooslobodilačke borbe obavljao niz visokih komandnih i političkih funkcija i bio i član Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, a iz rata je izašao sa činom general-majora.

Sestra Nevenka se priklonila idejama brata partizana i time potpisala svoju smrtnu presudu, ali joj četnici ipak nijesu smjeli nauditi pored moćnog brata – komandanta žandarmerije, koji je vedrio i oblačio u Pljevljima, ali očigledno ni pored, među njima već ozloglašenog, brata-partizanskog komandanta.

„Bilo je normalno – piše Radomir Matović u knjizi ‘Hladnokrvni ubica Božo Milić – Bjelica’ – da je preko brata Mima i materijala koje je on čuvao u kući, Nevenka dolazila do dragocjenih podataka. Nije smjela da dogovorenoj vezi lično dostavlja te izvještaje pa je to radila preko drugih aktivista. Jedna od pouzdanih je bila Ljubica Stojkanović. Ljubici je, međutim, namještena zamka od strane Kovaljskog i Mace i tako je otkrivena i uhapšena, a kasnije od Boža i Mace strijeljana kod Dajevića Hana sa još četiri žene, koje su takođe redovno održavale vezu sa pokretom. Nevenku zbog Mima nijesu oni ubili nego su je predali Njemcima, a ovi je strijeljali juna 1944. na Trlici.“

General na bijelom konju

General Branko Obradović, junačina i veseljak, nepopravljivi optimista, koji ni u najkritičnijim trenucima NOB-a, čak ni u drami Sutjeske, nije gubio nadu u sigurnu pobjedu; koji je, iako teško ranjen, pjevao i borce kuražio i uvjeravao da će sigurno pobijediti i da će on biti komandant prve, pobjedničke parade u oslobođenom Beogradu, sve do oslobođenja nije znao za strašnu tragediju svoje porodice u Pljevljima.

Obistinilo se njegovo proročanstvo i želja: Tito se u proljeće 1945. godine, kad je odlučeno da se u oslobođenom Beogradu napravi velika parada, iako je još plamtio rat, sjetio Branka Obradovića, njegove hrabrosti i optimizma, kako je u paklu Sutjeske kuražio borce i pričao o paradi u Beogradu. Pozvao ga je i zaista mu povjerio da pred paradnim strojem oslobodilaca projaše Terazijama na bijelom konju.

Kad je potom saznao za sudbinu sestre i brata, nikad više, sve do smrti 1983. godine, nije došao u rodna Pljevlja.

Budo Simonović

Knjige Buda Simonovića mogu se naručiti na telefon 069 696 273, ili na e-mail: budos@t-com.me 

NAPOMENA: Zabranjeno prenošenje i objavljivanje fotografija bez pismenog odobrenja redakcije Slobodne riječi.

Leave a Reply