Teta Bela…
U gradu u kome je poznaje i dijete i odrastao čovjek, čini se suvišnim govoriti o dami stvaraocu, koreografu čije umijeće je obilježilo, svakako, najbitniji segment rada KUD-a Zahumlje.
Ali, jedan dio njene ličnosti poznaje samo folklorni ansambl. To je duša – prostor u kojem je zapis o čovjeku.
Duša ansambla punih 35 godina, njegov lični znak i biljeg.
U tom zapisu ostaće odrastanja više generacija, uspjesi širom svijeta, frenetični aplauzi, koraci po njenom umjetničkom nervu, priznanja dami sa kojom se uvijek biva mlađi, ženi širokog srca i beskrajne duše – majci i prijatelju visokih, a lako prihvatljivih kriterijuma prijateljstva i profesionalizma.
Slušala je ova dama, koju krasi otmenost riječi i pokreta, prošlost uhom sadašnjosti i duhom ispunjenim smislom za razumijevanje nužnosti budućnosti. Zato pripada malobrojnoj porodici posebnih i odabranih, koji Naš grad čine posebnim na svim mapama.
Igračka karijera njenih učenika je znatno kraća od teta Beline koreografske jer je ograničena mladošću, ali njeno djelo (pošto je sada penzionerka) snagom talenta, volje i ljubavi učiće i buduće generacije, snagom njenog kulturnog nasleđa sa vizijom sadašnjosti i budućnosti.
Iako broji sedamdesetu godinu, teta Bela još igra.
Naravno, rekreativno…
Uvijek – igrala…
Zaslužuješ jer si, prvenstveno, ČOVJEK i majka četvoro djece (imao sam čast da sa svima odrastam na najljepši i najiskreniji način), baka desetoro unučadi i gotovo svi imaju po neki bakin talenat, ali su ponešto naslijedeli od oca i djeda, teta Belinog supruga Neba Petkovića koji je bio nastavnik u muzičkoj školi ,,Dara Čokorilo“, imao svoj orkestar ,,Đetići“ koji je svuda nastupao, a inače je bio multiinstrumentalista.
Teta Bela je predlagana sedam puta za najviše opštinsko priznanje nagradu ,,18. septembar“, ali…
Baš, ali…
Davno su neki ostali bez sluha…
Čudo – neviđeno!
Udruženje folklornih ansambala Crne Gore je izdalo sertifikat za primjenu tradicionalnih igara za dragu teta Belu a Ministarstvo kulture Crne Gore uruči joj nagradu – povelju za istaknuti rad…
Damo i majko, nema veće nagrade od Tvoje divne familije koja Ti je bila podrška…
A, u Našem gradu ni lipe ne mirišu…
Ali ljudi, uvijek , ostaju!
Majka, Zahumlje, Ona i samo Ona…
Radmila Bela Petković – koreograf.
Radojica Bogi Stanković
