Moj dobri otac Marko uvijek je volio da bude u društvu. Često su kod nas dolazili ljudi raznih vjera i nacionalnosti i nikada nijesmo osjećali bilo kakvu nelagodnost ili netrpeljivost prema bilo kome i takvo lijepo vaspitanje i danas krasi moju sestru Zoricu, brata Zorana i mene.
I baš zbog toga (nijesam otkrio vodu) i danas tvrdim da sve ,,ide“ iz kuće.
U kući se pričalo o svemu i svačemu, uvijek sa dozom poštovanja prema gostu i između ostalog uvijek se i pjevalo za Novu godinu.
Od starih narodnih pjesama sa posijela do zvuka uz strune gusala, gdje se opjevavalo herojstvo potlačenog naroda, često prenaglašeno i bajkovito. Ali, tradiciji se ne treba izrugivati, niti je zapostavljati, mada moje rokenrol odrastanje nije bilo u skladu sa tim.
Moj svijet je bio moderniji, a mog oca njegov i samo njegov.
Možda i baš zbog toga nosim ime Radojica.
Nekad mali, a nekad se trudim…
Hodanjem po mladosti upoznah jednog divnog čovjeka, čije me guslanje odvoji od Elvisa Prislija, Džimija Hendriksa, Bitlsa itd… I poželjeh da ga upoznam.
Bješe to davno u KUD-u “Zahumlje” u našem gradu.
Imao sam ga prilike više puta da ga čujem i to oči u oči, jer niti sam išao na guslarske večeri, niti mi je to imalo pravi osjećaj ušnom aparatu.
Zbog toga i uđe u moje priče…
Rođen je u Lipi Cuckoj 1963. godine, od majke Anke i oca Jovana.
Osnovnu školu je završio na Čevu, koje je od njegovog sela udaljeno 10 kilometara.
Đak pješak po crnogorskim vrletima.
U Nikšiću završava srednju hemijsku školu i počinje da radi u nadaleko čuvenoj Željezari.
Porijeklo i vrlet iz kojeg dolazi, ali pravo viteški i od kuće, pronađe njegov rani talenat i od svoje sedamnaeste godine počinje da gudi uz strune gusala.
Učestvuje na mnogim festivalima širom bivše Jugoslavije i naše Crne Gore.
Šest puta biva vice šampion zemlje u kojoj joj je rođen, a jednom pobjeđuje na festivalu najboljih u Bijeljini 2004. godine.
Na festivalima u Crnoj Gori učestvuje 10 puta.
Pobjeđuje na sedam.
Moj, Vitez sa gudalom.
Uz sve to snima ploče, kasete, audio i video materijal.
Više od pedeset nosača zvuka.
Ređaju se: Nepogažena riječ, Amanet, Nesuđena ljubav, Vojnikovo pismo, Posveta Cetinju, Badnje veče na Cetinju, Njegoš i Lovćen, Major Milan Tepić, Borba za ljepotu, Zirka Kajović, Crnogorski komita Arso Milić, Ahmet i Pava…
Učesnik je prve crnogorske opere ,,Balkanska carica“.
Ređaju se kulturne manifestacije u Crnoj Gori i moj prijatelj ,,putuje“ njima, punih 35 godina.
Postaje predsjednik Saveza guslara Crne Gore u četiri mandata i za to vrijeme organizuje osam festivala u našoj državi.
Pored toga organizuje brojne humanitarne akcije.
Sa guslama obilazi i mnoge države po svijetu, trudeći se da uz svoje strune i divni glas prenese istorijske i ljudske vrijednosti ondašnjih Crnogoraca, kako on to samo može, naslijedivši te vrline od onih o kojima i pjeva.
,,Svi su ljudi na svijetu braća,
To je vjera prava i najkraća.
Tako zdravi ljudski razum shvaća.
Nema vjere, koja grijeh pere…“
Naš, Prijatelj, Čovjek, Crnogorski Vitez
Stevan Mišo Popović – narodni guslar.
Radojica Bogi Stanković
