Ko je, kako i zašto u Pljevljima u proljeće 1944. godine pobio devet nevinih žena i počinio niz drugih zločina i ko danas to pokušava gurnuti u zaborav proglašavajući zločince nevinim žrtvama?
Krajem marta 1944. godine – veli Radomir Matović – četnici su na trgu, na Čaršiji, organizovali zbor. Govornici su se ređali i sa jednog balkona grmjeli protiv partizana i komunista. Na kraju je govorio i Pavle Đurišić. I on je izlio bujicu psovki, prijetnji i kleveta na račun narodnooslobodilačkog pokreta.
Milica Mazić, zvana Šikica, babica u pljevaljskoj bolnici, omiljena, tada već pedesetpetogodišnja žena, koja je na svijet dovela bezbroj mladih Pljevljaka i usrećila toliko domova, nije izdržala već mu je javno, onako iz naroda, iz mase, uzvratila: neće potrajati, propjevaće i naše ptice, stidjećete se vi ove današnje priče…
Uveče su koljači pod okriljem mraka banuli u njenu kuću, vezali je i vezanu poveli pored Roćenske kuće u pravcu Đuline Guke, a ona je cijelim putem dobacivala rijetkim prolaznicima: evo, gledajte, gadovi me vode na strijeljanje, ne mogu ništa našima pa svoju nemoć iskaljuju na ženama. Za njom i njenim sprovodnicima su stupali pop Maca i Josif Babić…
Milicu su sjutradan našli iskasapljenu u ruševini kuće Džakovića na Đulinoj Guki, a gradom se munjevito proširila priča o ovom drskom, brutalnom zločinu.
Nije se mnogo nagađalo ni o počiniocima jer je više Pljevljaka vidjelo Babića i popa Macu kako izlaze iz kuće Milice Mazić i potom kako idu za onima koji su je sprovodili.
Vidio ih i Miličin bliski rođak Neđeljko Mazić. Da li stoga što su sumnjali da on širi priče o ubistvu i ubicama Milice Mazić, ili su procijenili da je i on naklonjen „crvenima“, tek nepun mjesec dana kasnije, početkom aprila, ista družina je zvjerski likvidirala i Neđeljka…
Budo Simonović
Knjige Buda Simonovića mogu se naručiti na telefon 069 696 273, ili na e-mail: budos@t-com.me
NAPOMENA: Zabranjeno prenošenje i objavljivanje fotografija bez pismenog odobrenja redakcije Slobodne riječi.
