Kad čovjek prođe pored Ribljeg jezera na Jezerima, ugledaće pored puta velike oklesane kamene gromade. To su dva bogumilska groblja, a neko kaže grčka ili krička groblja. Dva naselja mrtvih! (uzgred da spomenemo da je književnik Erih Koš napisao vrlo zanimljivu priču o Kričima).
Kameni blokovi su jednoponi i teški i po nekoliko tona. Nekadašnji graditelji su nam ostavili to groblje, ali i zagonetku kao i graditelji egipatskih piramida. Narod je, međutim, „protolkovao“ na svoj način podizanje ova dva groblja.
Naime, legenda kaže da je u ovom kraju nekada živjela žena gorostas: čelom se mogla sa Durmitorom izravnjati, ramenom je mogla brdo poduprijeti. Ona je kao od šale čupala visoke borove i jele i ispod mišice ih nosila.
I ljepotom se od ostalih žena i đevojaka izdvajala: bila je neobično gledna, rumena kao jagoda, crnih očiju kao dno Crnog jezera, bijela lica kao varenika iz Dobrog dola… Ali je njeno lice ostalo neljubljeno, a tijelo muškom rukom netaknuto… I živjela je preko četiri stotine godina i ostala… djevica.
Upravo ova neobična djevica je i prenijela ogromne kamene blokove iz Durmitora u Novakoviće, na Grčko groblje. I, što je još čudnije, nosila ih je na glavi, kao što durmitorske planinke nose tepsije pita mobenicima i koscima.
Biblijska legenda, pa pod Durmitorom! Zar to ne podsjeća na Avrama koji je živio četiri stotine godina!?
Kujo Novović
NAPOMENA: Zabranjeno prenošenje i objavljivanje fotografija bez pismenog odobrenja redakcije Slobodne riječi.
