Na poziv dragih prijatelja iz Nikšića, sredinom devedesetih, Neša i Dada Papića, dođosmo u Novi Sad, s proljećem radosni i zanosom poneseni u ,,studenjak“ na Limanu, budućoj destinaciji nastupa mog prijatelja sa neobilaznom gitarom.
Nastupi na ,,Mašincu“ i u jednom lokalnom okupljalištu omladine, ,,blage“ sredine, ostaviše najljepše uspomene u mom sjećanju…
I, taman kad sam pomislio da će sa svojim pjesmama naći utoku u nepreglednom svodu ravnice, nešto se nije dalo…
Baš se, nije dalo…
Nažalost…
Ali,moram priču započeti kako treba…
Od samog početka…
Rođenje u Nikšiću, 1962.godine, bio je uvod u njegovo odrastanje i djetinjstvo koje je proveo u skromnoj porodičnoj kući u Staroj Varoši, igrajući se na obližnoj tvrđavi Bedem, a kojoj su nastale mnoge, njegove, buduće pjesme.
Prve simpatije vječitog nikšićkog sanjara, upravo su se tu desile…
Odrastao je uz jednog roditelja…
Majku…
Majku, koju smo svi njegovi drugovi i prijatelji mnogo voljeli…
Titula za najveću podršku i oslonac…
U njemu je prepoznala želju i talenat za muziku i od svoje skromne porodične plate, kupila mu je ploče i prvi gramofon…
Sve je to uvertira, da sa nepunih 16. godina, počinje da nastupa sa svojim bendom…
I počinje da sanja…
I ostvaruje…
Tri muzička albuma i kompilaciju sa dvadeset izabranih pjesama, snimljenih od 1988. do 2014. godine…
Piše, piše pjesme i objavljuje dvije zbirke, a u posljednjoj pod naslovom ,,Škola ljubavi i bola” sabrano je pedeset pjesama pisanih od 1999. godine.
Stvara pjesme i za đecu i piše pozorišne komade, stvara muziku za pozorišnu iluziju…
Piše i za druge izvođače…
Radi kao muzički urednik na radiju i televiziji…
Mnogo piše o svom Nikšiću, voli ga, ,,mazi”nikšićke lipe…
Da li je shvaćen?
Vrijeme će pokazati…
Nažalost , odlazi…
Odlazi, rano…
U svojoj 53. godini…
,,Ne traži me, više…” – kaže njegova pjesma…
E, baš, neću!
Ne dam te zaboravu!
Sanjaj i dalje, moj druže…
Nikšićanin, Lokalista, Pjesnik, Muzičar, Naš…
Miki Vukićević – kantautor.
Radojica Bogi Stanković
