,,Pola mene je ostalo u ulici ,,141“, broj 5…
Tu je potok u mojim očima izgledao kao kanjon, a golovi između dvije lipe kao Marakana…
U dječjim očima sve je dovoljno veliko i lijepo, rastući pretvaramo ga u malo i ružno…”
Mislim da si ostao kao kanjon i kao Marakana…
Ne može ništa da se promijeni ako si dobar…
Dobar je, uvijek, dobar…
I mislim da smo se igrali – zajedno…
Ne možeš ,,pobjeći“ iz Humaca, a da svakako ne upoznaš mnoge, da ne kažem sve…
I uvijek – pomeneš odrastanje…
Hvala Ti od svih nas koji Te volimo…
A, to nije teško…
Gostujem na televiziji Atlas…
Nova predstava, knjiga poezije…
Ti običan i širok i visok…
Da viši ne možeš biti…
Ugledao si mog Marka…
Cijelo vrijeme ste bili u studiju…
Live…
Kako si ga, samo, prepoznao…
Kao stari poglavica Apača, kad u krilu savjetuje svog unuka:
,, U tebi postoje dva vuka… Zao i dobar… Koga budeš, više, hranio, taj će živjeti u tebi…“
I, bi što bi…
,,Drugi – vuk…“
Uvijek se nasmijao, kad bih te pomenuo…
Čisto, kao kad je bio dječačić…
Tvoje pjesme…
,,Ponekad vjetar dođe“ do ,,Mare“ – ,,Za njene oči…“
Sjetih se i tvog kviza…
Tvoje najave…
Dječaci iz Humaca…
Jako si me dirnuo sa porodicom Babović…
Respekt!
Naš Božo na radio Titogradu…
I ostao, dječje oko…
Ostalo, pročitajte…
I slušajte…
Vrijedi…
Nikšićki Humčanin, Voditelj, Autor, Roker, Pjesnik, Moj drug…
Božo Bulatović – kantautor.
Radojica Bogi Stanković
