,,Mogao je Majakovski i ja mu se divim
Satima čekati Mariju na kiši
Ja danas nemam ni vremena da živim
I zato tu ljubav zauvijek otpiši.“
Volio sam da ga vidim u: ,,Zahumlju“, ,,Napoleonu“, Kod Zuba Markovića, u ,,Škatuli“…
I vidjao sam ga…
Tihi, čestiti, veliki čovjek, velikog srca…
Radio Nikšić i njegova dugogodišnja emisija:,,Radio taximetar“…
Tog, 23. februara 1996. godine dođe prinova u našu kuću…
Sin Marko…
Dugo sjedjeći u društvu sa Vesom Roganovićem i sa mnom zamoli nas da pojačamo ton na radiju i ode…
,,Poštovani slušaoci, danas je naš sugrađanin Radojica Stanković, poznatiji kao Šanta Panta, dobio sina… Do sada je zabavljao tuđu đecu, a od danas će morati i svoju… Radio taximetar, pridružuje se čestitkama…“
Nastade veselje…
Veliki Dugo…
I vrati se…
Hvala, dobri moj druže, još jednom, ako neđe bereš jagorčevinu u raju…
Uvijek slobodan i svoj…
Decenijama su On i njegov ,,Taximetar“ bili mjera vremena, svega onoga što se dešavalo u gradu pod Trebjesom i pod nebom crnogorskim…
,,Nosio je karmu sveznajućeg i svevidećeg, prozbori uvijek ono o čemu mi ćutimo, prima na svoja pleća udarce sa svih strana, a kada ga tapšu, smjerno podnosi teret slave… Živjeći svoju muku Dugo je rano posijedio, ali nije ni mali broj onih koji su od Dugovih dosjetki prosijedili“, pisao je Zoran Grgurević.
Svojim stvaralaštvom sijao je kao luča, a dogorio je kao svijeća i za tim nije, kao obični drugi ljudi, žalio.
Naprotiv.
Samo se ugasio.
Ugasio.
Ugasio, ali ostavio djelo, djelo koje će iz Nikšića i Crne Gore, još dugo sijati…
Sjajan pjesnik koji je mogao i morao više…
Sjajan aforističar, satiričar i novinar…
Dragi i najdraži boem grada Nikšića…
Bez njega Nikšić nikada, više, nije isti…
,, Grade moj, neka te opija miris lipa i ljepota mladosti tvoje, tvojih đevojaka i momaka za vjeki vjekova. Amin…“, reče Dugo, a šta bi drugo…
I ode u vječnost…
Nek ti moje suza bude iskreni pozdrav, dragi prijatelju!
Novinar, Satiričar, Pjesnik ko kuća, Moj…
Milan Dugo Krivokapić – pjesnik.
Radojica Stanković Bogi
