Te, 1936.godine, iste godine kad je rođena moja majka Milunka, rodi se u službeničkoj porodici, kao osmo dijete, jedan od najvećih u Jugoslaviji, iskonska zvijezda, izvorni pjevač crnogorske pjesme, ali i nekad popularne meksikanske i grčke.
Vjerovali ili ne, sa velikom čašću, 1994. godine glumeći u njegovom spotu po ulicama našeg grada, a koji je arhiviran u RTCG-e, moja priča sa ponosom lagano ispisuje ove redove… Shvatajući da nikada nije kasno ispisati ogromno… A, moglo je mnogo ranije…
Ne valja zaboraviti svoje… Nikada!
Stariji brat Dušan, izuzetno muzikalan, pjevao je napolitanske pjesme…
Nikola sluša i pamti…
Ujaci guslari i pitkost glasa nasljedno doziva muzičko kaljenje još od najranijih dana…
Lijepom Crnogorcu uvertira za dalje…
Stolar, gimnazijalac, kino operater…
Čudno, a ispostaviće se, vrlo praktično… Ovo, treće…
Ulaznica za nesmetano gledanje meksičkih filmova: ,,Jedan dan života“ i ,,Prodavačica ljubičica“…
Još mi je suza u oku od mame Huanite…
Kako je samo publika plakala, a i Velika sala je plakala…
Film prosječan, ton osrednji, a srce da prepukne – hoće…
Moj nikšićanin sa mjuziklom ,,Bal na vodi“ sklapa kockice , uči i izvodi pjesme i polako započinje blistavu muzičku karijeru.
Tri godine služenja vojnog roka…
Brod: ,,Galeb“…
Pjevuši kao kormilar, a dobar glas se daleko čuje…
Nastup pred narodnim vođom…
Nidžo iz malog Nikšića, a tako Velikog…
Repertoarski potkovan i oplemenjen napolitanskim zvukom i ruskom romansom…
Vođa… Oduševljen!
Opet, rodni grad…
Takmičenje: ,,Mikrofon je vaš – pokaži šta znaš“.
Cijela Crna Gora – uživa…
Titograd.
Dolazi Predsjednik SFRJ…
Poziv…
,,Velika Jugoslavija mora da ga čuje“ – odluči On.
Radio Beograd dočeka jedvačeka i Ansambl JNA.
Pune 33 godine.
Nikola ,,nosi“ slavu Nikšića u dvadeset sedam država…
Zlatna ploča: ,,Mala Grkinja“ , singlica, a prva takve vrste u onoj velikoj državi, prodata u 100 000 primjeraka.
Zna li, ovo, Naš grad?
Samo, 103 puta, pjeva drugu Titu…
Gromada…
A, meksički predsjednik čuvši mu glas u kompoziciji ,, Malagenja“ , pokloni mu meksičku nošnju…
Umro je misleći da je Karović – Meksikanac…
Ali, On je Naš i mnogo ljepši…
…i to zna kraljica Elizabeta i poljubi ga u obraz…
Predsjednik Tito ga je savjetovao da se ne umiva 15 dana…
Mnogi ne bi, nikada…
Ginisova knjiga rekorda…
Ko se tim, može pohvaliti?
Elitni zabavljač upisan kao činjenica da je nastupao pred 61 državnikom…
Tek, Poljska…
Festival.
Pobjeda nad Ivom Montanom i Domenikom Modunjom…
Pročitajte, za One koji su mlađi, ko su Oni!?
Sa prvim u pariskoj ,,Operi“, na njegov poziv…
Ovacije…
Zato: ,,Natoči čaše, đevojko lijepa,
Da se junaci napiju,
Ne žali vina, ljepoto moja,
Za našu složnu družinu…“
Otrgnuti od zaborava i nikada ne zaboraviti…
Nikšićanin, Čovjek svijeta, Zvijezda, Pjevački div, Ljepota od čoeka, Moj…
Na kraju, skromni i pošteni akademac, umjesto zlata i vila, ima mali stan i skromnu vojnu penziju… Ali, i ono što niko nema – kristalni glas i svjetsku slavu…
Nikola Karović – pjevač.
Radojica Bogi Stanković
