Neđe davno ga upoznah u Beogradu ili u Nikšiću, u našem ,,Zahumlju“…
A, upoznah ga, definitivno, u RTCG-e, u jutrenju neprospavanih noći i klimavih godina koje nas, oba, zatekoše…
On mlad i lijep ko beba, a ja dječje ushićen novim poznanstvima…
Bili smo dobri, ali iz ovog ugla trebalo je da budemo gori…
No, nije priča o nama, priča je o vječitom dječaku…
Radoje, mudar na Mijuškoviće, a drčan, kad mora, na Delibašiće.
Dobar kao đevojčica, samo ga čeljade mora upoznati.
Da li zna Nikšić, koliko ga on voli?
I svakim danom to ispisuje…
Kuler, povremeno, kao njegove beogradske političke nauke, a crnogorski vođa studenata te kaldrme, davne 1996. godine.
Eh, kakve je zabave radio u ,,Trezor-u“… Noć i dan, dan i noć…
A, lijep ko đevojka…
Četrdesetpet dana se te turobne 1999. godine zatekao u Beogradu, izbjegavao rane, bol i divio se čovjeku, ženi, mališanu…
Dosta je…
Đe je, moja, Crna Gora?
RTCG, IN televizija, Pobjeda… portali, pa navali…
Omiljeni PINK FLOJD iz mladosti, njegova emisija: ,,Crno-bijeli svijet“…
Cigla u zidu…
…Volio bih da ga jednom sruši!
I, hoće!
Znam!
Miljković, reče: ,,Ako smo pali, bili smo padu skloni…“
Voli i Miljkovića, i Zogovića, i Vita…
I, ne pada!
Plovio je televizijom Pink balkanskim prostorima…
Staša, njegov mit… majka… sestra…
Njegove tri sedmice…
Kakva sudbina,zar ne!?
777
Moj vječiti dječak, moj Nikšić, moj drug !
Radoje Mijušković, novinar i sanjar!
Radojica Bogi Stanković
