Foto: blog.blogthings.com
Kada sam počinjao da učim za rabina, zbunjivalo me je pitanje značenja religije. Da li je suština u tome da se bude dobar čovek, ili da se bude blizak Bogu, ili da se uzdržavamo od grijeha, ili sve to zajedno? Onda sam jednog dana, dok sam bio u rabinskom koledžu u Jerusalimu, posmatrao kako ulicom prolazi jedan siromašni stari rabin, koji je bio disident u Rusiji prije nego što je došao u Izrael. Znao sam za njegovu reputaciju i divio sam se njegovoj hrabrosti da se suprostavi Staljinu u najgorim godinama sovjetske torture. Bio je čudan dan, padao je snijeg u Jerusalimu – što se rijetko događa. Rabin je polako išao po snijegu, u cipelama koje nikako nisu mogle da ga zaštite od hladnoće. Jedino što je bilo na njemu, a iole moglo da ga zaštiti od haldnoće, bio je šal, čvrsto umotan oko vrata. Iz daljine sam video kako je naišao na staru prosjakinju. Pružila je ruku ka njemu, on je zavukao svoju ruku u džep i dao joj nekoliko novčića. Ali, pošto se tresla od hladnoće, nije mogla dobro da upravlja prstima i novčići su pali u snijeg. Rabin ih je pokupio i stavio joj u džep. Zatim je skinuo šal, omotao joj oko vrata, i nastavio svojim putem.
Dvije nedjelje kasnije, našao sam se u istoj sinagogi sa pobožnim rabinom. Ispričao sam mu šta sam vidio i pitao ga zašto je rizikovao svoje zdravlje zbog nje. „Uradili ste to iz milosrđa, zar ne? Jer ste hteli da učinite dobro djelo?“ „Ne“, rekao je on, sa primjetnim ruskim naglaskom. „Učinio sam to jer sam video princezu na ulici, koja nije imala svoje uobičajeno kraljevsko odijelo, pa sam joj pozajmio svoje.“
Tada sam shvatio svrhu vjere. Religija nas uči da prepoznamo plemenite i kneževske potencijale svakog ljudskog bića, i navodi nas da se prema njima ponašamo u skladu sa njihovim plemenitim porijeklom. I dok nas vera uči da to prepoznamo u svakom ljudskom biću, stid nas uči da to prepoznamo u sebi, zato što ima trenutaka kada to zaboravljamo.
Izvor: dajesenaznanje.weebly.com
