Foto: amazonaws.com
Jednog dana, na ulasku u nebo, okupilo se nekoliko stotina duša koje su počivale u muškarcima i ženama koji su umrli tog dana. Sveti Petar, navodni čuvar ulaza u Raj, uređivao je saobraćaj.
“Prema Šefovim instrukcijama napravićemo tri velike grupe gostiju nakon preispitivanja deset zapovijesti. Prva su grupa oni koji su prekršili sve zapovijesti barem jednom. Druga su grupa oni koji su jednom prekršili barem jednu od deset zapovjesti. I posljednja grupa, za koju pretpostavljamo da će biti najbrojnija, jesu oni koji nikad u životu nisu prekršili nijednu zapovijest.
“Dobro”, nastavio je sveti Petar. “Oni koji su prekršili sve zapovijesti neka stanu desno.” Više od polovine duša stalo je desno.
Sve duše koje su ostale preselile su se lijevo. Dobro, ne sve. Zapravo, sve osim jedne .
U sredini je ostala duša dobrog čovjeka. Čitav je život išao putem plemenitih osjećaja, dobrih misli i dobrih djela. Sveti se Petar iznenadio. Samo je jedna duša ostala u grupi iza najbolje duše. Smjesta je nazvao Boga da mu to saopšti.
“Slušaj, ovako stoje stvari: ako nastavimo izvorni plan, ovaj jadni čovjek koji je ostao u sredini, umjesto da bude nagrađen za svoje blaženstvo, na smrt će se dosađivati u krajnjoj samoći. Mislim da moramo učiniti nešto s tim u vezi.”
Bog je ustao pred tom grupom i rekao:
“Onima koji se sada pokaju biće oprošteno, a grijesi će im biti zaboravljeni. Oni koji se pokaju mogu se pridružiti grupi u sredini s čistim i bezgrešnim dušama.” Pomalo su se svi počeli pomjerati prema sredini.
“Stanite! Nepravda! Izdaja!” vikao je jedan glas. Bio je to glas onoga koji nije griješio.” To nije fer! Da ste mi rekli da ćete im oprostiti, ne bih protraćio svoj život…”
Izvor: mudremisli.com
