Foto: uwosh.edu
Jedan veliki čovjek, borac za slobodu putovao je po udaljenim planinama. Jednog dana je prenoćio u kamp-kućici nekog čovjeka. Bio je oduševljen kad je u kućici ugledao prekrasnog papagaja u zlatnom kavezu, koji je neprestano ponavljao „Sloboda! Sloboda!“. A bilo je to takvo mjesto da se kad bi papagaj izgovorio riječ „Sloboda!“, riječ nastavljala ponavljati kao eho u planinama.
Čovjek je pomislio: „Vidio sam mnogo papiga i mislio sam da one moraju željeti biti oslobođene iz tih kaveza… ali još nikad nisam vidio papigu koja bi čitav dan, od jutra do mraka prizivala svoju slobodu.“ Pala mu je na pamet ideja. Usred noći, dok je vlasnik čvrsto spavao, ustao je i otvorio vrata kaveza. Prošaptao je papigi, „Sada izađi.“
Ali bio je jako iznenađen kad je vidio da papiga i dalje balansira na svojoj ljuljašci u kavezu. Ponavljao joj je, „Zar si zaboravio na slobodu? Samo izađi! Vrata su otvorena, a vlasnik čvrsto spava; niko neće saznati. Samo poleti u nebo; čitavo nebo je tvoje.“
No papiga se i dalje tako čvrsto držala za ljuljašku, da ju je čovjek upitao, „Što nije u redu? Zar si lud?“ Pokušao je izvaditi papigu svojim vlastitim rukama, ali ga je papagaj počeo gristi i u isto vrijeme izvikivati „Sloboda! Sloboda!“.
Izvukao je papagaja iz kaveza i bacio ga u nebo; i bio je jako zadovoljan iako mu je ruka bila ozlijeđena. Papagaj ga je napao što je jače mogao, ali je čovjek bio neizmerno zadovoljan što je oslobodio jednu dušu. Otišao je spavati.
Ujutro, kad se čovjek probudio, začuo je papigu kako uzvikuje, „Sloboda! Sloboda!“. Pomislio je da papiga možda sjedi na drvetu ili na stijeni, ali kad je izašao iz sobe papagaj je sjedio u kavezu. Vrata kaveza su bila otvorena.
Izvor: mudremisli.com
